Prva zbirka poezije Petra Popadića pod nazivom „Ničiji bezdan” predstavljena je u galeriji „Buća” u Tivtu. O knjizi mladog tivatskog pjesnika govorio je profesor Neven Staničić, a u muzičkom dijelu programa, na gitari, nastupio je profesor Romeo Lukšić.
– Čovjek je stvoren, po ugledu na Tvorca, upravo da stvara. A poezija i znači stvaranje. Poezija je stvar komunikacije. Može se komunicirati i drugačije. Ali, ljudi se najbolje razumiju kroz riječ. Poezija je prapočetak izražavanja čovjeka. Ljubav se ne može nacrtati na jednoj slici, a može izraziti jednom riječju – ljubav. Pjesma je jedinstvo emocije i energije. Pjesme koje smo dobili od Petra pripadaju misaonoj poeziji. To je najređe i najteže. Ovo vam je kao da rješavate sudoku. Morate mnogo razmišljati. Ono što Petra u ovom trenutku čini pjesnikom, a ja sam tu veoma kritičan, jeste što sam uspio da pronađem koncept u ovoj knjizi. On ima mnogo dilema. On se bori sa riječima. Bukvalno porađa svoje pjesme. Ali, on ih nije samo nabacivao. On je i odgovorio na osnovna pitanja koja se nalaze u nazivu ove knjige. Dakle, dan bez noći je bezdan. To je ugao pod kojim on gleda na svijet oko sebe. I druga stvar je njegova pjesma „Grobnica”. Poezija je za život, za življenje. Nije samo za police. i nije samo za pjesnika. Moramo je zajednički slaviti – rekao je Neven Staničić.
Poezija, kao i svaka umjetnost, pije svoju snagu iz unutrašnjih sila koje se gomilaju suprotnostima. Riječ, zvuk ili boja, prekida to gomilanje i slabi ga, i kroz jedan vid spasonosnog, privremenog bježanja, baca ga spoljašnjem svijetu, ka publici.
– Prema tome, sfera poezije, ne leži izvan svijeta kao fantastična nemoguća tvorevina nekog pjesničkog mozga, ona hoće upravo da bude suprotnost toga – nenamazani izraz istine. Ona zahtijeva, ona jest, krv, iskrenost i plamen, i bačena je iz nepredvidljivog plavog trenutka u kome je sve moguće iz koga se rađa sve ostalo. O mojim pjesmama neću pretjerano govoriti, niti bih to želio: one ništa ne dokazuju, one su nedovršene i ne treba ih dovršavati. U poeziji i stvaralaštvu, poprilično je jednostavno, kako kaže Niče, treba samo vladati sposobnošću da se neprekidno vidi živa igra i stalno živi okružen četom duhova pa da se bude pjesnik – rekao je Petar Popadić.
Knjigu poezije Petra Popadića „Ničiji bezdan” izdao je tivatski Centar za kulturu, a crteže na koricama uradila je Perunika Šćekić. Ž.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
